Planinarenje i alpinizam

“Ko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne, a ko pak nađe put cilj će uvijek nositi u sebi.’’

– Nejc Zaplotnik, prvi penjač iz jugoslovenske ekspedicije koja je 1979. uspješno izvela  prvenstveni uspon zapadnim grebenom na Mt. Everest.

Piše: Tomislav Cvitanušić

BH alpinista, ironman, triatlonac, maratonac, motivator…(lista je puno duža)

https://www.facebook.com/tcvitanusic

https://www.instagram.com/tomislav_cvitanusic/

KILIMANDŽARO

Kilimandžaro je vulkanski krater koji sa svoja tri vrha dominira granicom Tanzanije i Kenije, te sa vrhom Uhuru Peak na visini od 5895m predstavlja najvišu tačku afričkog kontinenta. Uspon na Kilimandžaro je i uspon na jedan od „Seven Summits“, odnosno jedan od sedam vrhova na sedam svjetskih kontinenata. Popeti se na svih ovih sedam vrhova je san svakog planinara, visokogorca i alpiniste.

Do sada je taj san dosanjao  samo jedan sjajni Bosanac i Hercegovac sa adresom u Arizoni, SAD, Naim Logić. Od ovih sedam vrhova, ja sam popeo najviše vrhove Evrope (Rusija, Elbrus,  5642m), Južne Amerike (Argentina, Aconcagua, 6961m), te Sjeverne Amerike (SAD, Aljaska, Denali, 6190m). Do prije mjesec dana nisam planirao uspon na Kilimandžaro, moj plan je bio dobro se pripremiti i istrčati maraton u Tokiju, te tako kompletirati listu svih šest svjetskih maratona. Maraton u Tokiju se trebao održati u martu mjesecu, ali nažalost radi pogoršane epidemiološke situacije u svijetu, vlada Japana je zadržala restrikcije da stranci i dalje ne mogu putovati u Japan, tako da će maraton u Tokiju ipak morati da sačeka neka bolja vremena.

Uspon na Kilimandžaro ne predstavlja problem za bilo kojeg planinara i visokogorca koji je u solidnoj fizičkoj kondiciji, jer sam uspon nema nikakvih tehničkih poteškoća, niti dijelova gdje se mora koristiti alpinistička oprema. Zbog te činjenice veliki broj penjača iz cijelog svijeta svake godine pohode ovu planinu i u velikom procentu dosegnu najviši vrh Uhuru Peak. Izazov sa kojim se penjači suočavaju je visinska bolest i posljedice razrijeđenog zraka na tim visinama. Savladavanje visine se uspješno izvodi uz pravilnu aklimatizaciju, a moj učitelj od kojeg sam sve naučio o usponima, alpinizmu i planinama, Muhamed Gafić, mi šalje poruku pred put: „Tomo, aklimatizacija je majka svih uspona na visoke planine, imaj to na umu!“

NAJVEĆA VISINSKA RAZLIKA NA SVIJETU

Sa svojih 4600 m od podnožja do vrha Uhuru (5895 m), Kilimandžaro je planina sa najvećom visinskom razlikom na svijetu. Zbog svog geografskog položaja, klima na Kilimandžaru je tropska, što pogoduje rastu bujne vegetacije na ovoj planini. Nacionalni park Kilimandžaro osnovan je 1971. godine iz šumskog rezervata koji su osnovali njemački kolonizatori 1910. godine, a upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u svrhu zaštite brojnih vrsta koje žive u parku. Tokom uspona na Kilimandžaro imat ću priliku upoznati pet različitih vegetacijskih zona u samo šest dana hoda ili kako mi planinari kažemo trekinga.

Plan puta je Sarajevo-Beograd-Pariz-Adis Abeba-Arusha (Tanzanija). U timu su predstavnici Srbije, Crne Gore, Hrvatske, a boje Bosne i Hercegovine predstavljamo Zenaid Ivković zvani Kič, poznati planinar i visokogorac iz Jablanice i ja sa ove strane Ivan Sedla. Nakon dvadesetak sati putovanja, sljedeći dan konačno stižemo na naše odredište na aerodrom Kilimandžaro, nadomak grada Arusha, te avantura može započeti.

Prvi put u životu se susrećem sa situacijom da mi neko nosi dio tereta i opreme, pomalo mi je i neugodno jer sam do sada na usponima uvijek nosio svu svoju opremu, a na Aljasci je to bilo čak 60kg opreme raspoređenih na sanke i u ruksaku. Na ovom usponu nosim lagani i udobni McKinley ruksak kapaciteta 30l, u kojem dođe i pokrivač za kišu što je izuzetno važno da bi stvari ostale suhe za vrijeme uspona. Pod svjetlom čeonih lampi i praćeni kišom, kroz tropsku šumu, u kasnim satima nakon 5 sati pješačenja dolazimo do prvog kampa, Mandara kolibe na visini od 2720m.

Sljedeće jutro odmah nakon doručka nastavljamo dalje, naš cilj za danas su Horombo kolibe na visini od 3720m, udaljene nekih 11km. Dok nas put vodi prema vrhu, vegetacija opada i prelazimo u stepu, te u poslijepodnevnim satima stižemo do našeg odredišta. Staza je uglavnom zemljana, s nekim kamenjem ili prelaskom potoka, kojih na ovom potezu ima mnogo. Poslije večere odmah idemo na spavanje, a neki članovi tima imaju blage simptome visinske bolesti u vidu glavobolje i nedostatka apetita.

Treći dan uspona je planiran za aklimatizaciju, tako da po planu uspona izlazimo do Zebrinih stijena na visinu od 4000m, gdje smo se našli u alpskom okruženju okruženi zanimljivim biljkama i planinskim stijenama. Tu sam testirao i čizme u kojima planiram izvesti uspon. Iznenađen sam udobnošću i stabilnošću naizgled prilično robusnih McKinley Annapurna planinarskih čizama.

USPON NA VRH

Može se reći da uspon na vrh započinje od Horombo koliba. Taj dugački prijelaz preko alpske pustinje nešto je doista nevjerovatno, kao da se krajolik iz šumskog zelenila u potpunosti pretvara u stjenovito-zemljanu pustoš. Vrh Mavenzi ostaje iza nas, a u daljini se vidi padina kratera kojim ćemo se popeti. Hodamo tempom “Pole Pole”, što na svahili jeziku znači „polako“. Cilj je održati optimalan ritam hodanja i prilagoditi tijelo, sada već nadmorskoj visini koja se mora poštovati. Dolazak u Kibo oko dva sata poslijepodne, koji se nalazi na visini od 4720m, je poput predaha na usputnoj stanici.

Uspon na vrh počinje u ponoć. Iščekivanje vrha, simptomi visinske bolesti ili samo nesanica su očekivani i pojavljuju se u većem dijelu tima. Vođa uspona je na čelu i pravi povremene pauze na mjestima zaklonjenim od vjetra, a završetak strmog uspona nakon više od 4 sata je na poznatoj “Gilmanovoj tački” na visini 5.756 m.

SNJEGOVI KILIMANDŽARA

Tu na samom rubu vulkanskog kratera smo svjedoci jednog od najljepših izlazaka sunca koje ćemo imati priliku da vidimo, rekao bih za života. Najupečatljiviji trenuci tokom našeg uspona su bili upravo oni kada bi naši nasmijani i dobroćudni lokalni vodiči skladno pjevali pjesmu ‘Hakuna matata’, što na našem jeziku znači ‘nema problema”.

Nakon osam sati uspona konačno dolazimo na vrh, gdje slijede čestitanje, zagrljaji, fotografiranje i povratak istim putem. Svakim korakom nizbrdo spust postaje lakši, a po dolasku u Kibo već preovladavaju opuštenost i odlično raspoloženje.

Nakon dolaska na rub kratera, nastavak prema vrhu je puno lakši, te sada možemo uživati ​​u snjegovima Kilimandžara o kojima je pisao i slavni pisac Ernest Hemingvej, iako je svaki naš korak sporiji zbog visine koja stvara napor, kako fizički tako i mentalni.

Količina snijega na vrhu zavisi o godišnjem dobu, ali ledenjaci smješteni na jugozapadnoj padini i dalje se opiru i ponosno stoje. Nakon osam sati uspona konačno dolazimo na vrh gdje slijedi čestitanje, zagrljaji, fotografiranje i povratak istim putem. Svakim korakom nizbrdo spust postaje lakši, a po dolasku u Kibo već preovladava opuštenost i odlično raspoloženje. Nakon kratke pauze silazimo u Horombo na večeru i noćenje. Nakon dugog uspona i silaska s planine, povratak u Horombo je već kao da smo se vratili kući.

SAVRŠEN KRAJ AFRIČKE AVANTURE

Već sljedećeg dana nas čeka dvodnevni obilazak rezervata i kratera Ngorongoro, u kojem divlje životinje slobodno žive, te obilazak predstavlja savršen kraj ove afričke avanture. Sve se može vidjeti izbliza, od antilopa i žirafe, preko stidljivih nosoroga, nilskih konja, do neustrašivih lavova i nezainteresovanih slonova. Na babune smo navikli kao na domaće životinje, pa nas nešto posebno ni ne zanimaju. Posljednji dan na povratku u Arushu se mogu posjetiti nevjerovatne radionice u kojima lokalno stanovništvo obrađuje fenomenalne skulpture od drveta ili izrađuje prekrasan nakit od tanzanita. Za kraj nam još preostaje obilazak plemena Masai koji još uvijek žive na autentičan način života i moguće je posjetiti jedno od njihovih izoliranih sela.

AVANTURE NAS POVEZUJU

Glavni motiv za odlazak na Kilimanjaro je želja za usponom na najviši vrh Afrike, ali nakon ove avanture ljudi više razgovaraju o onome što su doživjeli, nego o samom vrhu. Kada su pitali jednog poznatog penjača koji je za njega najljepši vrh od „7 vrhova“ (sedam najviših vrhova na kontinentima), odgovorio je: Definitivno Kilimandžaro!

“Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača.”

Ibn Battute

P.S. McKinley

Za ovu avanturu sam se odlučio za McKinley opremu koja mi je dostupna u Intersport trgovini. Nekako mi je to bilo simbolično, popeo sam se na McKinley (Denali) prije tri godine, a sada ću u odjeći i brendu koji nosi ime mog posljednjeg velikog uspona pokušati dosegnuti najviši vrh Afrike. Moji partneri u Intersport BH su mi pomogli savjetima i odabirom opreme, tako da ću na ovu avanturu nositi kvalitetnu, funkcionalnu, ali i estetski jako lijepo dizajniranu obuću i odjeću. Osim što se oprema McKinley na ovom usponu pokazala izuzetno kvalitetnom, želio sam se i sam uvjeriti da oprema za ovakve avanture i najviše planine svijeta ne mora uvijek biti skupa i teško dostupna.