Sadržaj

Koliko brdski biciklizam može donijeti iznenađenja, onih lijepih naravno, svjedoči i majska mtb tura na Visočicu. Toliko raznovrsnosti krajolika, adrenalina, sunca i prekrasnih predjela…

Nije slučajno ugledni „National geographic“ prije nekoliko godina proglasio BiH za jednu od najpoželjnijih mtb destinacija u svijetu, a upravo fotografija Visočice gdje dominira impozantni vrh Puzim našla se kao ilustracija te priče. Ali, krenimo redom.

Tekst i slike:

Emir Vučijak

Brdski biciklist, autor knjige “Vodič za brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini”, potpredsjednik Biciklističkog saveza BiH, voditelj projekta “Bike4Life”

MTB DESTINACIJA

Projekat BIKE4LIFE vodi grupa entuzijasta sa idejom da mtb destinacije u BiH i šire približi početnicima u brdskom biciklizmu i svima onima koji se bolje osjećaju u grupi i dobrom društvu. Na početku sezone rade se lakše ture kako bi se kondicija sticala postepeno ali i uvježbavalo tehničko znanje. I upravo je tura na Visočicu trebala biti jedna od „običnih“. Međutim, čim smo krenuli iz Šabića u pravcu Rakitnice, kad su se ukazale zelene livade uokvirene četinarskom šumom a u daljini snijegom pokriveni vrhovi koji su parali plavo nebo, pejzaž je neodoljivo podsjetio na Alpe. Neko je u šali primijetio da liči na Švicarsku, a onda se začula i pjesma „Moj je život Švicarskaaaaa….“. Ne znamo je li Dino Merlin baš mislio na Visočicu kad je ovo zapjevao, ali srca svih učesnika su bila ispunjena tako dobrim emocijama da nas nije sramota bilo ni pustiti glas u toj nedirnutoj prirodi gdje se čuje samo žubor vode i pjev ptica.

Prvo brdo koje smo prešli zove se Pijevac. Uspon ne tako strašan, a spust još ljepši mada je bilo i blata pa i pucanja gume. Ipak, u društvu je sve laše pa je kvar otklonjen za par minuta. Od mjesta Sinanovići dalje, vodi jedan prilično zahtjevan, dugačak uspon gdje se treba i pomučiti, ali istinski ljubitelji brdskog biciklizma znaju da obično slijedi nagrada. I jeste, jer kad smo ugledali Crveni kuk, vrh visok 1733 metra, iako je prvobitni plan bio da ostavimo bicikle i završni dio savladamo planinarski kao hike sekciju, dileme nije bilo: guramo bicikle do kraja.

A tu čovjek ne zna gdje bi prije pogledao. Na Puzim koji liči na krijestu kakvog pijevca, impresivnu Treskavicu, ili najljepši vrh Visočice, Vito, još uvijek prošaran snijegom. Dan bez daška vjetra omogućio je veliku pauzu na vrhu, bezbroj fotografija i onda šlag na tortu: spust s Crvenog kuka i slike koje neodoljivo podsjećaju na Alpe.

BONUS: JEZERO JELENJAČA

Na kraju smo imali i bonus. U podnožju Visočice se svakog proljeća nakon naglog topljenja snijega formira jezero Jelenjača koje traje tek nekoliko dana, najviše sedmicu, i naprosto nestane. Na njegovom mjestu ostaje prekrasna zelena livada. Imali smo sreću da se za vrijeme naše ture jezero nije još uvijek u potpunosti povuklo pa smo napravili fotografije za kraj, one koje će trajati do iduće godine kad se jezero ponovo pojavi. U međuvremenu, čekaju nas druge divne mtb destinacije širom BiH. Više informacija o njima i turama u okviru projekta BIKE4LIFE možete saznati na: https://www.facebook.com/mtbba